7.11. Inventivna razina izuma odabirom

Predmet izuma koji se odnose na odabir pojedinih elemenata razlikuje se od najbližeg prethodnog stanja tehnike po tome što predstavlja odabrane podskupove ili podrazrede. Ako je takav odabir povezan s određenim tehničkim učinkom i ako ne postoje naznake koje bi stručnjaka dovele do takvog odabira, tada se inventivna razina priznaje.

Tehnički učinak u okviru odabranog razreda mogao bi biti isti kao i učinak koji se postiže širim poznatim razredom (skupom), ali u neočekivanom stupnju (neočekivane jakosti). Kriterij «ozbiljnog razmatranja» spomenut u vezi s ispitivanjem novosti skupova koji se preklapaju ne bi se smio krivo razumjeti i zamijeniti s utvrđivanjem inventivne razine. U odnosu na inventivnu razinu trebalo bi se razmotriti bi li stručna osoba izvršila odabir ili bi li izabrala skup koji se preklapa u nadi da će riješiti glavni tehnički problem ili u očekivanju nekog poboljšanja ili napretka. Ako je odgovor negativan, predmet za koji se zahtijeva zaštita ima inventivnu razinu.

PRIMJERI neinventivnih odabira:

(i) Očigledan i prema tome neinventivan odabir u okviru velikog broja poznatih mogućnosti bio bi slučaj u kojem se izum odnosi samo na odabir u okviru velikog broja jednako mogućih alternativa.

Primjer: Izum se odnosi na poznati kemijski postupak o kojem je poznato da se toplina do reakcijske smjese dovodi električnim putem. Postoji mnogo alternativnih načina takvog dovođenja topline, a izum se odnosi samo na odabir jedne takve alternative.

(ii) Slično tome, ako se izum odnosi na odabir određenih dimenzija, određene temperature ili na odabir drugih parametara u okviru ograničenog broja mogućnosti i ako je jasno da bi se do tih parametara moglo doći rutinskim pokusom i pogreškom ili primjenom uobičajenih propisanih procedura, odabir se ne smatra inventivnim.

Primjer: Ako se izum odnosi na postupak za izvođenje poznate reakcije i karakteriziran je određenim protokom inertnog plina, a propisani protoci su jedino ono što bi bilo potrebno stručnjaku da dođe do cilja, odabir se ne smatra inventivnim.

(iii) Do izuma se jednostavno može doći izravnom ekstrapolacijom poznatog stanja tehnike.

Primjer: Izum je karakteriziran upotrebom određenog minimalnog sadržaja tvari X u pripremi Y kako bi se poboljšala njezina termička stabilnost, a do te se karakteristike može doći jednostavnom interpolacijom linearnog grafa iz poznatog stanja tehnike, koji stavlja u međusoban odnos termičku stabilnost i sadržaj tvari X. 

(iv) Izum se odnosi samo na odabir određenih kemijskih spojeva ili sastava (uključujući legure) iz nekog širokog područja.

Primjer: Stanje tehnike uključuje razotkrivanje nekog kemijskog spoja karakteriziranog određenom strukturom koja uključuje supstitucijsku skupinu označenu s «R». Ta supstitucijska skupina «R» definirana je tako kao da obuhvaća cijeli niz široko definiranih skupina radikala kao što su to svi alkil ili aril radikali, bilo da nisu supstituirani bilo da su supstituirani halogenom i/ili hidroksi skupinom, iako je iz praktičnih razloga dan vrlo mali broj određenih primjera. Izum se odnosi na odabir određenog radikala ili određene skupine radikala u okviru onih koji su označeni kao supstitucijska skupina «R» (odabrani radikal ili odabrana skupna radikala koji nisu izričito razotkriveni u dokumentima o stanju tehnike, budući da bi onda u pitanju bio nedostatak novosti, a ne očiglednost). Dobiveni spojevi nisu opisani tako kao da imaju ili da se pokazalo da posjeduju bilo kakva korisna svojstva koja ne posjeduju primjeri iz stanja tehnike.

PRIMJERI inventivnih odabira:

(i) Izum se odnosi na poseban odabir određenih radnih uvjeta iz poznatog djelokruga takvih uvjeta (npr. temperature i tlaka) u nekom postupku, pri čemu takav odabir proizvodi neočekivane učinke na provedbu postupka ili na svojstva dobivenih proizvoda.

Primjer: Bilo je poznato da se u postupku u kojem se tvar A i tvar B pri visokoj temperaturi pretvaraju u C prinos tvari C konstantno povećava s povećanjem temperature u rasponu od 50 do 130°C. Sada je pronađeno da je u temperaturnom rasponu od 63 do 65°C, koji prethodno nije ispitan, prinos tvari C bio znatno veći od očekivanog.

(ii) Izum se odnosi na odabir određenih kemijskih spojeva ili sastava (uključujući legure) iz širokog područja, pri čemu takvi spojevi ili takvi sastavi imaju neočekivane prednosti.

Primjer: U primjeru supstituiranog kemijskog spoja iz točke (iv), izum se ponovno odnosi na odabir supstitucijskog radikala «R» između velikog broja mogućnosti definiranih u prethodnom razotkrivanju.

Međutim, u ovom slučaju, ne samo da odabir obuhvaća određeni sektor mogućeg područja i ima za posljedicu spojeve za koje se može dokazati da posjeduju korisna svojstva, već nema naznaka koje bi stručnu osobu u određenom području dovele do tog određenog odabira, a ne do nekog drugog, u svrhu postizanja korisnih svojstava.