Autorsko pravo

U pogledu prava na sadržajima zaštićenim autorskim i srodnim pravima u kontekstu treniranja umjetne inteligencije (dalje: AI) otvorena su brojna pitanja, o čemu se vode rasprave na nacionalnoj, EU i međunarodnoj razini.

Zakonodavni okvir

Odredbe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/21)

Kada se raspravlja o temi umjetne inteligencije i autorskom pravu, propisi EU-a koji uređuju područje autorskog prava pa samim time onda i hrvatski Zakon koji regulira predmetno područje propisuje da autorsko pravo pripada fizičkoj osobi. U tom smislu, ključna je odredba Zakona iz koje proizlazi da je autor djela fizička osoba koja je stvorila autorsko djelo iz čega proizlazi da se samo ljudsko biće može smatrati autorom djela.  Nadalje je važno istaknuti kako djelo, da bi uživalo zaštitu autorskim pravom, mora biti originalna tvorevina svog autora koje ima individualni karakter.  Drugim riječima, predmet zaštite autorskim pravom su djela koja su rezultat autorovog odnosno ljudskog stvaralaštva. Umjetna inteligencija može generirati različite sadržaje poput glazbe, tekstova, slika, računalnih programa, multimedijalnih sadržaja i drugo, ali ne može imati autorsko pravo na tom sadržaju niti se u pravnom smislu može smatrati autorom djela. 

Nadalje, autorsko je pravo isključivo što znači da autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja te svakog drugoga iz toga isključiti (osim u posebnim slučajevima koje je Zakon izričito propisao u okviru iznimaka i ograničenja od autorskog prava, a što se u ovom tekstu neće razmatrati osim u kontekstu iznimke za rudarenje teksta i podataka za druge svrhe kako je niže navedeno).  Isključivost autorskog prava u praktičnom smislu znači da samo autor ima pravo odlučivati o svom autorskom djelu kao i da nitko ne smije koristiti djelo bez njegovog dopuštenja. To najčešće podrazumijeva da je za svako korištenje autorskog djela npr. umnožavanjem djela, priopćavanjem djela javnosti, preradom djela i drugo, potrebno autoru platiti određenu naknadu. Isključivost autorskog prava omogućuje autorima da od onoga što su stvorili zarade kao i da zaštite svoj rad, a u slučaju korištenja tuđeg autorskog djela bez dozvole autora dolazi do povrede autorskog prava. 

Kada se razmatra korištenje djela zaštićenih autorskim pravom u kontekstu umjetne inteligencije poseban značaj ima i odredba Zakona o rudarenju teksta i podataka u druge svrhe.  Navedena odredba prenesena je u Zakon iz članka 4. Direktive (EU) 2019/790. U bitnom se ovdje radi o iznimci od autorskog prava iz koje proizlazi da bilo koja osoba ili organizacija može vršiti rudarenje tekstom i podacima  na autorskim djelima kojima ima zakoniti pristup (u komercijalne i nekomercijalne svrhe) pri čemu se iznimka ne primjenjuje ako autor na primjereni način pridrži svoja prava odnosno napravi tzv. „opt-out“ jer ne želi da se sadržaj čiji je on autor ili nositelj prava koristi za rudarenje teksta i podataka. Kada se radi o zaštićenim djelima koji su dostupni putem interneta tada je primjereni način pridržaja prava strojno čitljiv način koji uključuje metapodatke i opće uvjete koji se odnose na mrežne stranice ili uslugu. 

Odredbe Akta o umjetnoj inteligenciji   

Akt o umjetnoj inteligenciji sadrži odredbe koje obvezuju dobavljače modela umjetne inteligencije za opću namjenu (GPAI) da uspostave politiku poštovanja pravila EU-a o autorskim i srodnim pravima te da nositeljima autorskih i srodnih prava daju informacije o korištenju njihovih djela prilikom strojnog učenja. Riječ je o velikim, svestranim AI sustavima koji nisu razvijeni za jednu konkretnu svrhu, već se mogu koristiti za različite zadatke kao što su npr. generiranje teksta, slike, koda ili govora.

Navedene obveze predviđene su prvenstveno člankom 53. stavkom 1. točkama c) i d) Akta o umjetnoj inteligenciji te uvodnim izjavama 104-109 i primjenjuju se od 2. kolovoza 2025., kao i čitavo poglavlje V. koje se odnosi na modele opće namjene.

Konkretno, predviđa se obveza dobavljača AI modela opće namjene da učine dostupnim dovoljno detaljan sažetak zaštićenih djela korištenih za treniranje modela. Sažetak bi trebao biti općenito sveobuhvatan u svojem opsegu, a ne tehnički detaljan, kako bi se strankama s legitimnim interesima olakšalo ostvarivanje njihovih prava, naprimjer navođenjem glavnih zbirki ili skupova podataka koji su upotrijebljeni pri treniranju modela, kao što su velike privatne ili javne baze podataka ili arhive podataka te pružanjem opisnog objašnjenja o drugim korištenim izvorima podataka. Europski ured za umjetnu inteligenciju objavio je predložak sažetka, koji bi trebao pojednostaviti dobavljaču da dostavi traženi sažetak za svoj model u opisnom obliku. Osim toga, dobavljači trebaju pokazati da su uskladili politike sa stečevinom EU-a u području autorskih i srodnih prava, a osobito s Direktivom (EU) 2019/790. Tu se prije svega misli na odredbe o rudarenju teksta i podataka koje su propisane člankom 4. te Direktive. Kako je već prethodno pojašnjeno, tom se odredbom propisuje da se iznimka od obveze ishođenja dozvole nositelja prava za rudarenje teksta i podataka primjenjuje pod uvjetom da nositelji prava nisu izričito pridržali prava (eng. opt out) na primjeren način korištenje svojih djela i drugih predmeta zaštite, kao što je alat za strojno čitanje u slučaju sadržaja koji je učinjen dostupnim javnosti na internetu.

Navedena obveza modela opće namjene temelji se na osnovnom načelu autorskog prava da je za svako korištenje, osim u slučaju propisanih iznimki i ograničenja, potrebno tražiti odobrenje i platiti naknadu kako bi se održali poticaji za ljudsku kreativnost. 

10. srpnja 2025. objavljena je konačna verzija Kodeksa dobre prakse za umjetnu inteligenciju opće namjene (eng. General purpose AI Code of Practice). Kodeks prakse je dobrovoljni alat koji dobavljačima pomaže da dokažu usklađenost s obvezujućim odredbama Akta o umjetnoj inteligenciji, drugim riječima služi kao pomoćni instrument za dokazivanje usklađenosti sa zakonom, što ne znači da isto ne mogu dokazivati i na druge načine. Formalni koraci koji se očekuju prije konačnog odobrenja Kodeksa prakse su procjena od strane Europskog ureda za umjetnu inteligenciju i Europskog odbora za umjetnu inteligenciju o prikladnosti Kodeksa prakse.

18. srpnja 2025. Europski ured za umjetnu inteligenciju objavio je Smjernice za dobavljače AI modela opće namjene. Smjernice pojašnjavaju opseg obveza dobavljača modela. Na temelju informacija prikupljenih tijekom javnog savjetovanja koje je obuhvatilo povratne informacije dobavljača, stručnjaka i drugih dionika, Europski ured za umjetnu inteligenciju objavio je Smjernice prije početka primjene obveza iz Akta u umjetnoj inteligenciji, s ciljem osiguravanja jasnoće i pravne sigurnosti za sve relevantne aktere.

Smjernicama se pojašnjavaju tri ključna pitanja:

  • Kada se AI model smatra modelom opće namjene,
  • Kada takav model predstavlja model sa sistemskim rizikom,
  • Tko se smatra pružateljem takvog modela

24. srpnja 2025. Europska komisija je u skladu s člankom 53. stavkom 1. točkom d) objavila Predložak za javni sažetak sadržaja obuke za dobavljače AI modela opće namjene najavljenog Aktom o umjetnoj inteligenciji.

Predložak zahtijeva od dobavljača da daju pregled podataka korištenih za obuku svojih modela. To uključuje izvore iz kojih su podaci dobiveni (koji obuhvaćaju velike privatne ili javne skupove i baze podataka i sveobuhvatni opis podataka prikupljenih  s interneta, uključujući i najvažnija imena domena). Predložak također zahtijeva informacije o aspektima obrade podataka kako bi se strankama s legitimnim interesima omogućilo ostvarivanje njihovih prava prema pravu EU-a, što je posebno važno za usklađenost s pravilima o autorskom i srodnim pravima i uklanjanje nezakonitog sadržaja jer bi takav nezakoniti sadržaj mogao biti reproduciran i proširen u velikim razmjerima od strane GPAI-a.

Očekuje se da sažetak bude objavljen u formi koja je razumljiva zainteresiranim stranama i javnosti na jednostavan i jednoobrazan način te da se ažurira s dodatnim treninzima modela. Za nove modele, sažetak bi trebao biti objavljen najkasnije kad se model stavi na EU tržište.

Autorsko djelo ili predmet zaštite srodnog prava kao sadržaj kojim se trenira umjetna inteligencija

Alati umjetne inteligencije treniraju se na podacima prikupljenim s interneta, a ti podaci mogu uključivati i autorska djela kao što npr. glazba, fotografije, knjige, novinski članci, znanstveni radovi i drugo. U tom smislu, zaštićeni sadržaj se koristi kao ulazni faktor (input) prilikom strojnog učenja. Prema općim načelima autorskog prava, za korištenje zaštićenih sadržaja potrebno je zatražiti odobrenje i/ili platiti naknadu.

Najvažnije pitanje za nositelje autorskog i srodih prava je pitanje transparentnosti u vezi korištenja njihovih djela za treniranje AI-ja i plaćanja primjerene naknade ako je do korištenja došlo, odnosno poštovanja pridržaja prava ako je on izražen, tako da je središnja tema političkih rasprava olakšavanje licenciranja zaštićenog sadržaja.

Autorskopravni tretman sadržaja generiranog od strane umjetne inteligencije

Ne postoji specifično EU niti nacionalno zakonodavstvo koje uređuje ovo pitanje. Stoga se primjenjuju opći principi.

Sadržaji kreirani isključivo putem AI-ja ne bi trebali uživati autorskopravnu zaštitu jer nije ispunjena pretpostavka ljudske kreativnosti. S druge strane, djela nastala uz pomoć AI-ja ne trebaju biti isključena iz zaštite. Povezano s time, prilikom korištenja alata koji se temelje na AI-ju postavlja se pitanje koji je nužni udio autorove kreativnosti potreban da bi konačno djelo uživalo autorskopravnu zaštitu.

Također, u pogledu označavanja sadržaja generiranog od strane AI modela, prevladava mišljenje da bi AI sadržaj treba biti označen kao takav.
Međutim, za sada još uvijek nema konkretnih presuda Suda Europske unije u ovom području koje se izričito bave djelima stvorenim umjetnom inteligencijom.