AI i industrijski dizajn

Kao i na polju izuma, umjetna inteligencija (dalje: AI) pruža brojne prednosti u području dizajna, od bržeg i učinkovitijeg procesa dizajniranja do poticanja inovativnosti. Zahvaljujući sposobnosti analize velike količine podataka i preciznih predviđanja koje omogućavaju, alati AI se u velikoj mjeri koriste u različitim granama dizajna, kao što su modna industrija ili primjerice dizajn interijera.

Međutim, propulzivni tehnološki razvoj AI kojem trenutno svjedočimo između ostalog i na polju industrijskog dizajna također nameće i nove izazove za praksu, stoga tim novim tehnologijama i na ovom području treba pristupiti informirano i s odgovarajućom dozom opreza. U tom svjetlu konstantnog tehnološkog napretka upotreba AI-a otvara brojna pitanja na koja trenutni hrvatski i europski pravni okviri pružaju tek određene odgovore.

Zbog toga Zavod sustavno prati daljnji razvoj sustava AI korištenih u procesu dizajniranja, kako bi mogao pružiti adekvatnu podršku svojim korisnicima. Na navedene izazove te novonastala pitanja i na europskoj razini nastoji se pronaći odgovor, između ostalog i putem zajedničke komunikacije zemalja članica i Europskog ureda za intelektualno vlasništvo (dalje: EUIPO) kroz Smjernice o dizajnu  koje pružaju korisne i ažurne informacije o prijavi i pravnoj zaštiti industrijskog dizajna u Europskoj uniji. Stoga pozivamo sve korisnike da se upoznaju s navedenim Smjernicama o dizajnu kao izvorom najaktualnijih informacija o postupcima i praksi na tom području te da ih koriste kao praktičnu pomoć u vlastitim postupcima zaštite industrijskog dizajna. 

Tijekom procesa stvaranja dizajna potrebno je razlikovati dva različita ishoda u pogledu korištenja AI, a to su:

• AI potpomognuti dizajn, gdje uz pomoć umjetne inteligencije dizajner usmjerava proces stvaranja i doprinosi razvoju dizajna, neovisno o stupnju kreativnosti ili inventivnosti, te
• AI generirani dizajn koji je autonomno stvoren od strane umjetne inteligencije bez ikakvog smislenog ljudskog doprinosa. 

U kontekstu dizajna izrađenih uz pomoć računalne tehnologije, važno je napomenuti kako se računalno potpomognuto projektiranje (CAD) koristi već odavno u procesu stvaranja dizajna te u praksi ne postavlja posebne probleme prilikom registracije industrijskog dizajna. Stoga bi se AI potpomognuti dizajn, kako je gore naveden, mogao smatrati varijantom računalno potpomognutog projektiranja te se tretirati na isti način.

Dakle, prilikom korištenja AI kao svojevrsnog alata odnosno pomoćnika dizajneru pri izradi dizajna koji sam usmjerava proces dizajniranja i definira krajnji rezultat tog postupka, u pogledu određivanja ovlaštenog nositelja takvog AI potpomognutog dizajna, na odgovarajući način (mutatis mutandis) mogao bi se primijeniti članak 11. stavak 3. Direktive (EU) 2024/2823 o pravnoj zaštiti dizajna, koji propisuje nositelja prava registriranog dizajna navodeći:

1. Pravo registriranog dizajna pripada dizajneru ili pravnom sljedniku dizajnera.
2. Ako su dvije ili više osoba zajednički stvorile dizajn, pravo registriranog dizajna pripada im zajednički.
3. Međutim, pravo registriranog dizajna pripada poslodavcu ako dizajn stvori zaposlenik u izvršavanju svojih dužnosti ili slijedeći upute svojeg poslodavca, osim ako je drukčije dogovoreno među dotičnim strankama ili utvrđeno u nacionalnom pravu.

Jedna od mogućih opcija je dakle da se u takvim slučajevima na odgovarajući način primijeni analogija poslodavca i zaposlenika, pri čemu bi se dizajn stvoren uz pomoć AI pripisao kao dizajneru onoj osobi koja je „nahranila“ AI s određenim podacima i eventualnim primjerima u vidu konkretnih uputa za stvaranje te na kraju izabrala određeni rezultat tog procesa stvaranja i odlučila ga zaštiti kao industrijski dizajn. Naime, takvim su postupanjem jasno vidljivi inicijativa, angažman i namjera koji se pripisuju osobi dizajnera kao nositelju dizajna, kao i odgovarajući stupanj njegove slobode u stvaranju tog dizajna sukladno čl. 9. navedene Direktive. 

Navedeni pristup podudaran je i sa samom definicijom pojma „computer generated design“, kako je opisan u Zelenoj knjizi Komisije o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna (Green Paper on the Legal Protection of Industrial Design, June 1991., par. 5.6.2.), u kojoj stoji:

“The question ‘computer generated designs’ is sometimes evoked. The Commission considers that the requirement that a design be the result of a human act covers this type of designs and in the same time gives an answer to the question of the entitlement to the right on such designs. It should be admitted that the generation of a design by computer is just one untraditional method of operating which should entitle the person using the computer this effect and choosing the design generated among the possible multiplicity of solutions given by the computer, to obtain protection if the design fulfils the object requirement of distinctive character.“

S druge strane, kada se radi o dizajnima koje je autonomno generirala umjetna inteligencija, pojavljuju se otvorena pitanja autorstva, vlasništva i njihove pravne podobnosti, slična onima koja se javljaju u vezi s AI-generiranim izumima i kreativnim djelima generiranim AI-em, a na koja europska pravna praksa još treba naći jedinstveni odgovor. Trenutno generalno stajalište je da takve dizajne ne bi bilo moguće zaštiti, s obzirom na nepostojanje ovlaštenog nositelja dizajna, kako je definirano gore citiranim člankom 11. Direktive. U slučaju zauzimanja takvog stava, ukoliko bi se pojavila sumnja da bi dizajn čija zaštita je zatražena pred Zavodom predstavljao dizajn generiran isključivo od strane umjetne inteligencije, Zavod bi bio dužan istražiti i ispitati sve relevantne okolnosti slučaja, prvenstveno činjenice vezane za kreativni doprinos dizajnera u procesu stvaranja tog dizajna.

Vezano uz pitanje može li korištenje ranije zaštićenih dizajna od strane sustava umjetne inteligencije predstavljati povredu prava, bitno je naglasiti da je zakonski propisano da nositelj dizajna ima isključivo pravo korištenja dizajna te da može spriječiti treće u njegovom korištenju. Iako se generalno samo prikupljanje podataka o ranijim dizajnima od strane sustava AI-a neće smatrati povredom, povreda ranijeg dizajna može nastati u slučaju kada AI, uz ljudske upute, generira dizajn na temelju tih podataka, pod uvjetom da takav dizajn ostavlja sličan opći dojam na upućenog korisnika.

Općenita preporuka je sustavima umjetne inteligencije pristupati oprezno i informirano. Ako se u procesu dizajniranja koristi umjetna inteligencija, potrebno je provjeriti izvor podataka kojima se umjetna inteligencija služi, odnosno jesu li kao izvor korišteni sadržaji zaštićeni intelektualnim vlasništvom. Nadalje, preporuča se pažljivo pregledati uvjete korištenja programa umjetne inteligencije koji se koristi, s obzirom na to da isti mogu uključivati odredbe kojima se dodjeljuje pravo intelektualnog vlasništva nad kreiranim izlaznim sadržajem.

Budući da je AI već našla svoje mjesto i na području dizajna interijera, kao primjer optimalne upotrebe AI u procesu stvaranja industrijskog dizajna navodimo pred Europskim uredom za intelektualno vlasništvo dana 1. ožujka 2019. godine registrirani industrijski dizajn pod brojem registracije EM006272878 . Vjeruje se kako navedeni zaštićeni dizajn, dizajniran od strane dizajnera Philippea Starcka za društvo KARTELL S.p.A., naziva „AI stolac“, predstavlja prvi zaštićeni komad namještaja u čijoj izradi je sudjelovala AI. Važno je istaknuti kako u predmetnom slučaju AI nije zamijenila dizajnera, već je korištena za izračun najboljih opcija u smislu kvalitete, održivosti i udobnosti. AI-program je po uputama dizajnera izračunao moguće varijacije, dok je konačni izbor ponuđenih opcija te izbor estetskih elemenata, poput boje i oblika, prepušten dizajneru. Ovo je primjer uspješne utilizacije umjetne inteligencije pri izradi dizajna, gdje je AI vođena dizajnerom pripomogla u iznalaženju optimalnog krajnjeg rezultata u dizajnerskom procesu.

Pravni izvori

Uredba Vijeća (Ez) Br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Europske unije, konsolidirani tekst
Uredba (EU) 2024/2822 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2024. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) 6/2002 o dizajnu Zajednice i stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) 2246/2002.
Direktiva (Eu) 2024/2823 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2024. o pravnoj zaštiti dizajna
Zakon o industrijskom dizajnu, Narodne Novine, broj 173/03, 54/05, 76/07, 30/09, 49/11, 46/18

Literatura

The Future of Design Protection – Understanding the Legal Changes, Elisabetta Ferraro, 
EUIPO Legal Affairs Department, EUIPO IP Regional Seminar, 27. svibnja 2025., Helsinki, Finska
Green Paper on the Legal Protection of Industrial Design, Commission Of The European Communities (CEC), lipanj 1991. 
Study on the impact of artificial intelligence on the infringement and enforcement of copyright and designs, EUIPO, ožujak 2022.